zivot je ples
17.05.2006., srijeda
New York, New York
|
Kratno i jasno, to je jedna od mojih velikih neostvarenih i vjerovatno nikad ostvarenih želja. Bitna su dva faktora u cijeloj priči; financije i strah od preletavanja preko brda i dolina. A mužu se vjerovatno ne bi išlo. Al uvijek ću živjeti u nadi. Inače nemam neke velike zahtjeve u životu, i ne volim puno komplicirat, a ova stvar mi se čini baš takva. Pozdrav svima, više volim čitat postove nego ih sama pisat. Oduševljena sam koliko ljudi ima s genijalnim idejama al takve na cesti ne možeš prepoznat. |
07.04.2006., petak
Čitanje
|
Čitam sve ove tuđe stvarne i polustvarne misli, znam, moj blog je još prazan jer sam nova, ali zapravo i nisam razmišljala da li ga stvaram radi svog dnevnika ili komunikacije. Bit će da je ipak bila u pitanju komunikacija, Jer, ma koliko ljudi bilo oko mene u stvarnom životu, njihovi razgovori i ponašanja bili brojni, onaj tračak neiskrenosti i razgovora "reda radi" mi je preko glave, ta tmurina me ponekad ubija u pojam, a ovdje ljudi kažu što im je na duši a sve zato što se i ne zna tko su pa im je valjda lakše tako. I sam si biraš što ti se sviđa a što ne. Znam da nisam rekla ništa novo i nepoznato ali upravo u tome i je bit - kažem ono što mi je na duši - to je to. |
03.04.2006., ponedjeljak
Hrabrost
|
Hrabrost je hrabrost, zar ne. Ali, što je to zapravo? Izgleda da su se neka mjerila danas ipak promijenila. Ono što je nekada bila hrabrost - danas bi ljudi nazvlai ludost. Da li je hrabrost skakati bunggie yumping? Da li je hrabrost dati oktaz na poslu zato što ti on ne predstavlja pravo zadovoljstvo u životu? Da li je hrabrost razvesti se samo zato što si u braku koji je bez ljubavi i perspektive iako je naizgled sve u redu? Ili je to ipak sve skupa ludost! Mozda je ipak hrabrost samo spasavanje drugih ljudi ne misleći pri tom na sebe i svoje posljedice. Stvarno, hrabrost bi se mogla nazvati samo ono sto se nepobitno odnosi na postupke koji se odražavaju na pomoć drugim ljudima, a ne kao prikazivanje vlastite hrabrosti radi nas samih (kao sto je npr. skakanje s padobranom) iako time dobivamo nesto sammo za sebe - potvrdu da mozemo vise nego što mislimo jer smo sami sebi dokazali da smo hrabri? Npr. ako imam zločestog šefa koji će gledati na svaku moju eventualnu pogrešku i krivi poztez, da li sam hrabra ako sutra odlučim ne doći na posao jedan dan samo zato sto mi treba predah jer ću puknuti ili će se to zvati ipak sebičnost. Ne znam, svakodnevno se susrećem s nečim što ljudi nazivaju ludošću, pa ako je ludost sve na što se odvažimo a pritom nismo dovoljno razmislili o posljedicama onda toga u životu zaista ima previse. I da li se postaje heroj samo u ratu? Da li se mozemo sjetiti nekog za koga bi rekli da je bio hrabar kada je učinio to i to u posljednih nekoliko godina? |
24.03.2006., petak
Danas je novi dan
|
Od jučer nema ničeg novog, ali spoznaja da je dosao jos jedan novi dan već je velika, Kad bi se barem toga mogli sjetiti svakog dana i ulaziti u nove akcije s velikom nadom. Kao i ja jučer kada sam otvarala svoj blog, a na koji su me potaknule teme o pospremanju i Didi, dok sam sasvim slučajno kliknula na njihove izjave. Hvala im, ponekad obična rečenica promijeni tok dana. |
23.03.2006., četvrtak
|
Danas nema naslova, samo početnička sreća. pozdrav |